Zastala sam u prepodobnom podnožju nestajanja
ne bih li opazila zagrcnute tišine kako spavaju u očima osunčane samovolje
blagonaklono zgažene samoćom
Stadoh pred tišinom nebivanja ti
uplašeno izručenog
raspetim Jednim
I ostadoh
nemo govoreća
spotaknuta o naša mučilišta.
Autor: Maja Vučković
NextNon-antropocentric ethics - ecocentism and biocentrism - respect the moral dignity of all animals, both human and non-human.
Vibration that connects with the Universe
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... More