Pitanje odlaganja posmrtnih ostataka kućnih ljubimaca nije direktno povezano sa pravima i zaštitom životinja, ali svako ko je jednom imao takozvanog kućnog ljubimca sigurno je poželeo da svog četvoronožnog člana porodice sahrani ili kremira kao ravnopravnog. S te strane posmatrano, životinje imaju ista prava kao i ljudi i upravo zato im je potrebno pružiti i dostojanstveno poslednje počivalište.
Svima onima koji žele da na takav način isprate svoje kućne ljubimce treba to omogućiti, jednako kao što im treba dati pravo da to učine i sa ljudskim članovima svoje porodice. Takvo ophođenje prema uginulim životinjama zapravo bi bilo poželjno jer bi sa jedne strane javnost bila upoznata sa onim šta se dešava sa telima uginulih životinja, što zasad nije slučaj, dok bi se sa druge strane na taj način sprečilo zagađenje, s obzirom da bacanje životinjskih leševa na (stočne) deponije i u kontejnere predstavlja potencijalne ekološke bombe, ali i izvor infektivnih zaraza.
Podizanje svesti društva o pravima životinja na viši nivo, umesto stvaranja tabua, rešiće, između ostalog, i problem nepostojanja groblja za kućne ljubimce. Jer dokle god je čovek surov prema živim životinjama imaće manjak ili čak potpuno odsustvo svesti o postupanju prema njihovim posmrtnim ostacima. Dok se to pitanje ne reši na pravi način, onako kako je rešeno u zemljama koje imaju valjan model postupanja prema uginulim kućnim ljubimcima, do tada ćemo biti svedoci nehumanog odnosa prema životinjama.
Autor: Maja Vučković
* Tekst je nastao za potrebe dnevnih informativnih novina „Dnevnik“ povodom objavljivanja teksta o nepostojanju gradskog groblja za kućne ljubimce.
NextNon-antropocentric ethics - ecocentism and biocentrism - respect the moral dignity of all animals, both human and non-human.
Vibration that connects with the Universe
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... More