Zastala sam u prepodobnom podnožju nestajanja
ne bih li opazila zagrcnute tišine kako spavaju u očima osunčane samovolje
blagonaklono zgažene samoćom
Stadoh pred tišinom nebivanja ti
uplašeno izručenog
raspetim Jednim
I ostadoh
nemo govoreća
spotaknuta o naša mučilišta.
Autor: Maja Vučković
NextAnimal rights activism advocates the introduction of a legal provision that abolishes the treatment of animals as a commodity.
Vibration that connects with the Universe
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... More