Zastala sam u prepodobnom podnožju nestajanja
ne bih li opazila zagrcnute tišine kako spavaju u očima osunčane samovolje
blagonaklono zgažene samoćom
Stadoh pred tišinom nebivanja ti
uplašeno izručenog
raspetim Jednim
I ostadoh
nemo govoreća
spotaknuta o naša mučilišta.
Autor: Maja Vučković
NextIt would take more than ten million years of life on Earth to recover the same number of species that existed before the extinction caused by man.
Vibration that connects with the Universe
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... More