Zastala sam u prepodobnom podnožju nestajanja
ne bih li opazila zagrcnute tišine kako spavaju u očima osunčane samovolje
blagonaklono zgažene samoćom
Stadoh pred tišinom nebivanja ti
uplašeno izručenog
raspetim Jednim
I ostadoh
nemo govoreća
spotaknuta o naša mučilišta.
Autor: Maja Vučković
NextThe struggle for animal rights is at the same time a struggle for human rights, and veganism contributes not only to our personal but also to public health and wellbeing.
Vibration that connects with the Universe
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... More