Danas je još uvek sramotno izneti na videlo neke svoje veštine i kompetentnosti, naročito u poslovnom svetu. Joga, daleko starija i sveobuhvatnija od svih današnjih nauka, religionosti i učenja, a koja je, kako i savremeni stručnjaci pokazuju, jedna od vodećih veština ka dostizanju vitalnosti, psihofizičkog zdravlja, samoizlečenja i usavršavanja, ne samo da se ne uvažava u dovoljnoj meri, već se umnogome i nipodaštava.
Ako recimo konkurišete za neki posao, koje god struke, i pomenete svoje poznavanje joge na razgovoru sa poslodavcima ili to izložite u svojoj biografiji, smatraće vas čudakom i neozbiljnim konkurentom, čak nepodesnim članom društva, iako su vam je za dostizanje nivoa tog znanja i stepena umeća bile potrebne godine ili možda decenije svakodnevnih izučavanja i praktikolavnja. Čak i ako ste profesor filozofije pa konkurišete za to radno mesto, ovdašnji zaposleni u školama i na fakultetima neće za to imati razumevanja, niti to pojmiti kao proširenje profesionalnog znanja, iako su sve te vaše kolege tokom studija i same morale da izučavaju indijsku filozofiju.
Stanje nije ništa bolje ni sa ostalim, takozvanim alternativnim disciplinama, gde za nešto sa čim bi trebalo da budete ponosni – jer ste u tu oblast upućeni i u njoj relativno uspešni, zapravo će vas osuđivati i etiketirati, diskriminisati i stigmatizovati. Gotovo da treba svojih umešnosti da se stidite. Jednom prilikom mi je uvažena profesorka na interjuu sugerisala da iz svog CV-ja izbrišem da se (u to vreme) iz hobija bavim jogom. Izgleda da je poželjno to od javnosti, naročito univerzitetske i korporativne, skrivati.
Autor: Maja Vučković
DaljeZahtevanjem prava životinja zahteva se zakonska odredba kojom se traži ukidanje postupanja prema životinjama kao prema robi.
Vibracija koja povezuje sa Univerzumom
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... Više