Zvanična disciplina za unapređenje zdravlja ljudi
Kao jedan izuzetan oblik kulture tela i duha, joga je zauzela vidno mesto na internacionalnom planu. Mada stara preko 5000 godina, ona je zbog svojih mogućnosti prilagođavanja široko prihvaćena celom svetu. Ona je čak inspirisala stvaranje nove nauke o čoveku – sofrologije, koja se bavi proučavanjem ordržanja psihosomatske ravnoteže i vedrine u svim okolnostima.
Pored brzog tempa života savremeni svet karakteriše i težnja da se sa što manje utroška vremena, energije i materijala postigne što je moguće više. Kada je reč o fizičkoj kulturi, bilo u individualnoj ili masovnoj primeni, bez rezerve se može tvrditi da joga ispunjava sve potrebe uslove, pa čak u da u tome prednjači. Ovo se može potkrepiti sledećim argumentima:
Znanje i praksa joge bili su glavni faktori u razvoju staroindijskog sistema medicine poznatog pod imenom Ajurveda. Pomešana sa iskustvima kineske, arapske i egipatske medicine, ona je bila izvor evropskoj medicini Starog veka. Najnovija istraživanja koja karakteriše povećana zainteresovanost za iskustva starog Istoka, dala su potvrde o visokom stepenu znanja u oblasti lekarstva Indije prastarih vremena.
Integracija, koja je suština joge, podrazumeva usku povezanost tela, duha i uma. Filozofski koncept ovog jedinstva prenet na nauku o čoveku, savremenim terminom označen je kao psihosomatska medicina (gr. psihe – duša i soma – telo). Tumačenja koja su dala stari indijski pisci o neprekidnoj tendenciji tela i duha za održavanjem funkcionalnog balansa, kao i pojave psiho-fizioloških poremećaja, savremena medicina je u potpunosti potvrdila. Koliko je tesna povezanost između tela i duha pokazuje krilatica latinskog pesnika Juvenala “U zdravom telu zdrav duh” (Mens sana in corpore sano) koju je čuveni irski pisac Bernard Šo s lakoćom preobrnuo u “Zdravo telo u zdravom duhu”, a da joj se suštinski smisao nije izmenio.
Koncept psihosomatskem medicine pokazuje da ne postoji oštra podvojenost uma i tela, da su um i telo lažno dvojstvo i da ih treba posmatrati kao celinu, kao um-telo kompleks. Ovo polje medicine je u stalnom razvoju, i upravo na njemu se susreću kliničari raznih specijalnosti. Iako još uvek postoji tendencija da se bolesni čovek leči parcijalno i da se leči bolest, a ne bolesnik, sve više se prihvata da nijedna bolest nije isključivo psihička niti fizička, jer čovek nije samo psihičko ili fizičko biće.
Jogu, kao način suprotstavljanja stresu, sve više prihvatraju i skeptični zapadni naučnici. Relaksacija koja se postiže jogom ima izvanredno dejstvo jer su fiziološke promene u organizmu za vreme opuštanja u direktnoj suprotnosti sa stresnom reakcijom. Ispitivanja pokazuju da su mišićni tonus, krvni pritisak, frekfencija srčanog rada, znojenje i hormonska sekrecija povećani za vreme stresa i sniženi za vreme relaksacije, kada se u mozgu registruje i sporiji alfa ritam, ritam opuštenog uma. Praktikant joge se oslobađa strahova i napetosti, postaje uravnotežen i smiren, i u stanju je da se svesno susreće sa svojom svakodnevicom koja može da postane njegova inspiracija. Joga dovodi do pravog preobražaja u čoveku. Ona može da bude put ka zdravlju ili transistorijskoj, bezvremenoj ravni, “slobodi i besmrtnosti”, kako ju je u svom delu “Joga: besmrtnost i sloboda” opisao Mirča Elijade.
Iako je joga kao disciplina u svom izvornom obliku bila namenjena duhovnom razvoju i oslobođenju, njena terapeutska i preventivna svojstva su prvi put počela da se otkrivaju na Zapadu pre tridesetak godina. Danas se joga praktikuje a njena terapeutska svojstva ispituju u naučnim ustanovama, ne samo na Zapadu već i u zemljama Istočne Evrope kao što su Velika Britanija (The Yoga Biomedical Trust koju je osnovao doktor Robin Monro 1983. godine u Londonu) i Nemačka, gde se terapeutska svojstva joge poslednjih trideset godina istražuju u Fondaciji za Holističku medicinu Weg Der Mitte, osnovanoj 1977. godine u Berlinu. Zanimljivo je da u Nemačkoj sve veći broj osiguravajućih društava svojim klijentima nadoknađuje deo troškova za pohađanje kurseva joge. U SAD je joga doživela najveću afirmaciju. Neke od institucija koje primenjuju jogu u preventivne i terapeutske svrhe su sledeće: Preventive Medicine Research Institute, Phoenix Rising Yoga Therapy, American Viniyoga Institute, International Association of Yoga Therapists… Podzakonskim aktom iz 2008. godine, pri Ministarstvu zdravlja Srbije, joga je pored 15 metoda alternativne medicine, priznata kao zvanična disciplina za unapređenje zdravlja ljudi.
Sistem vežbanja joge, koji se koristi u preventivne i terapeutske svrhe, sastoji se od joga položaja - asana, tehnika disanja - pranajame i tehnike duboke jogičke relaksacije - joga nidre. Na taj način otklanjamo disharmonije na fizičkom, energetskom i mentalnom nivou, koje su posledica generisanog stresa i tenzija. Uz to, jogiji praktikuju i različite načine čišćenja organizma da bi ga održali savršeno čistim. U izvesnoj meri telo spontano odbacije ostatke i toksine, uzročnike bolesti, ali joga ide korak dalje, koristeći izvesne metode i tehnike čišćenja kojima prevenira brojne tegobe.
Joga potvrđuje da je lako ostati dobrog zdravlja. Dovoljno je promeniti neke pogrešne ustaljene običaje koji su krivi za nebrojene muke. Jer na zdravlje imamo pravo od rođenja, a biti dobrog zdravlja isto je tako prirodno kao i roditi se: bolest nastaje usled nemara, neznanja ili kršenja prirodnih zakona, smatraju sledbenici joge. Bolesnik se smatra ogovornim kako za svoje loše zdravlje tako i za loše delovanje. Zahvaljujući jogi, savremeni čovek može ponovo naći radosti života. Joga mu daje zdravlje i dug život pomoću asana koje kičmi vraćaju savitljivost, relaksiraju mišiće, oživljavaju organe i nervne centre. Vežbe disanja dovode kiseonik i energiju u svaku ćeliju, čiste organizam odstranjujući toksine, dok relaksacija dopušta da se sačuva celovitost nervnog sistema, bori se protiv nervoze i oslobađa od nesanice.
Kada govorimo o asanama (joga položajima), oni deluju na muskulaturu tela. Istežu stegnute i jačaju slabe mišiće. Tajna gipkosti u jogi sastoji se u istezanju opuštenih mišića pod dejstvom polaganih i postepenih izvlačenja. Takvo istezanje prethodno opuštenih mišića, objašnjava zašto nas asane čine gipkim bolje i brže od gimnastike. Mišić se bolje rasteže ako je opušten. Naglo izvlačenje mišića koji nisu relaksirani može ih traumatizovati.
Lagano, postepeno, neprekidno izvlačenje opuštenog mišića naprotiv, povlači za sobom čitav niz povoljnih efekata, a prvi je da iz njega otiče krv, posebno venozna. Venozna cirkulacija ne zavisi od srčanih impulsa već od naizmeničnih stezanja i opuštanja mišića, koji pritiskajući vene teraju krv prema srcu. Jedino rastezanje temeljno prazni mišić. Čim ono prestane, mišić ponovo dobija svoj normalni volumen i pospešuje se dotok sveže krvi, koja ga ishranjuje. Svako ovakvo istezanje pomera granicu normalne elastičnosti mišića. To objašnjava način na koji telo vremenom postaje sve gipkije.
Dosadašnje informacije o dokazanim efektima joge mogu se svrstati u tri kategrije: fiziološki, psihološki i biohemijski pozitivni efekti.
Fiziološki efekti:
Psihološki efekti:
Biohemijski efekti:
Pored opuštanja tela i smirivanja uma, joga disanje takođe:
Literatura:
U tekstu su korišćeni materijali Vidya Yoga škole Dragana Lončara.
Moji časovi joge sadrže elemente terapeutske joge. Više o tome možete saznati OVDE.
Više o mom stilu vežbanja zvanom Ahimsa joga možete pročitati OVDE.
DaljeVerujem da će zarobljavanje i iskorišćavanje životinja potpuno prestati u budućnosti i da će se naši potomci pitati zašto njihovi preci nisu shvatali tako jednostavnu činjenicu, da su životinje slobodna bića, a ne vlasništvo.
Vibracija koja povezuje sa Univerzumom
OM ili AUM je drevna sanskritska reč koju su prvi put spoznali (čuli i osetili) vedski mudraci ri... Više